Ranije je bilo lako putovati. Bio sam mlađi, mršaviji, naivniji, u boljoj formi. Svet još uvek nije bio u tolikoj krizi. Roditelji su mi bili zdravi. Konduktera često nisam ni morao da podmitim. Sa članskom kartom Ferijalnog saveza Ili koristeći Easy Travel Card Imao sam 50% legalnog i legitimnog popusta. Nijedan kondukter mi...

Isključili su vam kablovsku? Zeza vas digitalna? Pre biste se bacili pod voz nego pogledali „Farmu“? Još uvek niste upalili televizor iako ste ga već polili benzinom? Samo smireno! Svejedno da li plaćate provajderu ili kradete signal od komšija – Internet je još uvek tu,...

  Ona bi se sklupčala sa moje leve strane Osluškivala kako dišem Kao i ti volela je da se češka Brine o mom zdravlju, brinula si i ti Za razliku od tebe, razume se u staru naučnu fantastiku I često je piljila u mene dok dremam ili gledam film. U šali bih...

Popodne je. Gledaš SF-akcioni film. Ništa novo u suštini. Eksperimentalni roboti na ostrvu postaju samosvesni i kopiraju ljude. Potrebne su im žive mete za vežbe gađanja i borbu. Pobili su krdo jelena u šumi u nedostatku daleko opasnijih protivnika. Lovili su poput ljudi. Da li...

Ne mogu precizno da odredim kada sam po prvi put uočio promenu. Grč. Da li su u pitanju bili dani nakon poplave? Sluđeni ljudi, uništeni domovi, gomile trulog pokućstva i zmije po ulicama? I ta prašina, prokleta crvena prašina, vekovni mulj sa dna rečnog korita,...

Ustani, probudi se. Izađi iz sobe. Kovčega. Ako to uopšte ima smisla. Na koncu svega, tvoj problem je u tome što nikada nisi zaista napustio sobu. Makar u glavi. Dok su drugi umirali ti bi igrom slučaja i dalje ostajao živ. Simfonija kiše i vremešna okna Pozdravljaju poeziju Pozdravljaju smrt. Salutiraš im sedativima i nedorečenom...

Šapućeš mi da me voliš. Kao tonjenje u san. Kao jutro. Kao toplu čokoladu na minus deset. Kao prvi dodir. Kao uranjanje golih stopala u topli pesak leti. Kao igru svitaca u junu. Kao pauzu između dva orgazma. Kao iskreni osmeh između dvoje ogoljenih ljudi.   Pišem ti cedulju kao klinac. Da te volim poput jorgana...

Moja generacija je rođena u godini u kojoj je preminuo Josip Broz Tito. Moja generacija je čitala Mikijev Almanah, Alana Forda, Zagora Politikin Zabavnik i dočekala prvi broj Dilana Doga. Moja generacija je u devetoj imala Hi-Mena. Moja generacija je u devetoj gledala i Otpisane, Terminatora i Poslednji krug u...

Trideseti decembar. Još jedan prokleti dan i više ne moram da gledam ovo sivo mesto. Magacin, monitore, pogon, mašine, kamione, hladnjaču, krug fabrike, tupe face, tonu buđavog, neprodatog hleba i zelenog peciva unutar žičanog kaveza zaključanog lancem i katancem, pacove, sigurnosne kamere, pokretnu traku, bele...

Zapravo, mala grupa ljudi koja se povremeno vikendom uveče okuplja na keju, na „našem mestu“. Uglavnom ljudi u ranim i srednjim tridesetim. Mada ima i mlađih, a i starijih. Katkad menjamo mesto. Ipak, iznova se vraćamo Crnoj Rupi. Tamo smo već godinama. Bitno je doći kada se veza okonča ili dobiješ otkaz.   U martu...