Selimović je nekada davno pisao ''San je ono što se želi, a život je buđenje.'' Da li ja to živim upravo svoj san? Gledam te, Sediš naspram mene U crnoj večernjoj haljini Prihvatila si moj poziv na večeru Ni ne slutiš, šta ću uskoro Morati da učinim. Ćutimo, Ne govorimo jedno drugom Kako smo proveli dan Jesmo...

Sedim u polovično osvetljenoj Prostoriji Držeći u rukama kartu sveta. Pred očima mi igraju Evropa Afrika Azija Obe Amerike, i omalena Okeanija. Zadubljen u njenu perforaciju Tražio sam tvoj grad I Trg Miroar Kojim smo nekada davno Okupani letnjim pljuskom Šetali smireno i razdragano. Tražio sam na njoj I tvoj lik, kao da sam Od njega zahtevao Da mi se osmehne Da mi namigne Ili...

Ako se ikada odlučim da ti napišem pesmu ta pesma neće biti posvećena Tebi. i dok je budeš iščitavala svojim nebeskoplavim očima nećeš ni slutiti da je njena struktura zasnovana na Tebi. Nećeš razumeti koga to pesnik, više od života voli ni šta je stihovima nameravao da ti kaže, nikada nećeš razumeti. Ako ikada napišem stih ili dva O ljubavi, TI...

Kada te ostavi ona koju voliš Ti ne znaš šta ćeš sa sobom Pa lutaš ulicama Dugo, dugo.. Ti ne znaš kud bi krenuo Pa stojiš u mestu Dugo, dugo.. Ti ne znaš kome da se izjadaš Pa sam sa sobom pričaš Dugo, dugo.. Ti ne znaš zašto te napustila Pa mučiš sebe pitanjima Dugo, dugo.. Kada te...

Oprosti najdraža Što sam želeo Da preplivam Lamanš Ne bih li osetio Čari tvog grada Grada koji obiluje Sumornim kišama Od kojih čak i Slučajne prolaznike Na tren zaboli glava Oprosti najdraža Što sam morao Da još jednom ugledam Tvoje želene oči Ne bih li doznao Krije li se u njima Iskrenost, koju si Nekada bila spremna Da mi pokloniš I...

Tišinama me dozivaš Tišinama mi govoriš I do znanja stavljaš Da me ljubiš. Tišinama me miluješ Tišinama dušu dodiruješ I rukama belim Nju umiruješ. Tišinama me tražiš Tišinama se boriš Za moje pažnje tren I osmeh izgubljen. Tišinama te grlim Tišinama te pišem Tišinama ti čuvam Mesto u dubini Sagorele duše Koja i dalje uludo čezne Za usnama nijanse trešnje Tišinama te ćutim Tišinama te...

Ljubavlju ne bih mogao nazvati Tvoju potrebu da me pozoveš U četiri ujutru Da bi mi čula glas Ili izustila sijaset besmislenih Rečenica Kojima bi mi nagovestila Da ti značim. Ljubavlju ne bih  zvao Ni tvoj nagon Niti preveliku želju Da hodaš uz mene Privijena poput košute Smeješ se mojim dosetkama I raduješ mojim uspesima. Ljubavlju se ne bih usudio Da...

Ne ide mi se u Beograd ne posećuje mi se Filharmonija ne hoda mi se ulicom Kneza Mihaila ne odlazi mi se u Jugoslovensko Dramsko ne raspravlja mi se o zaslužnim građanima našeg glavnog grada niti o njihovim dostignućima. Ne priča mi se o životu u učmaloj sredini prepunoj dvoličnosti i lica sa maskama. Ne pliva mi se nemirnim vodama Save ne gleda...

Dvadeset i devetog ujutru Kreni u Berlin Ne razmišljajući Ne kolebajući se Ne postavljajući Hiljade pitanja Samoj sebi. Dvadeset i devetog prođi Ulicama Berlina Osmehni se Raduj se Živi i udahni život Punim plućima. Dvadeset i devetog zamisli Nas dvoje Kako zajedno šetamo Alejom Karla Marksa Zagrljeni Nasmejani Pomalo rasejani I zaljubljeni. Dvadeset i devetog me pozovi I sačekaću te u Berlinu Ispred Nemačkog Narodnog Pozorišta Držeći u rukama Dve karte za operu Nabuko Dve...