Prošle su tek dvije godine suhe gorčine, noćnog nemira i pljuvanja u vjetar. I dalje sam ona ista frustrirana lakovjerna budala, željna nedostižnih osjećaja i praznih obećanja. Svaku večer sjedim na onu našu slamnatu stolicu, buljeći u prodorno ništavilo i paleći cigaretu za cigaretom, razmišljam...

Nije disala mirno Dok je treptala tiho Spustila je lijevu ruku Na moje bolno rame Pokazujući muku   Zgrabila mi je kost Povlačeći krv Gledajući me prijezirno Bez drame Sa srcem u plamenu Kao da sam nepoznati gost Običan putni crv Pronađen na pragu njene robusne kuće   Zadržim dah Promislim o smrti Nasmiješim se staroj Moleći za ganuće Umiljavajući je za predah   Samo sam...