Budalaste devojčice završavaju južnije U malim gradovima sa tesnim cipelama Prstiju okrenutih ka unutra Obraza išamaranih severnjacima Srca izujedanih slatkastom površnošću Na septembarskim vetrovima Još uvek mirišu na nevinost.   Budalaste devojčice se često smeju prolećeu Glasno, nerazmišljajući ne biraju Žele da životom lete, dosađuju im utabane staze Jesenje kiše im kvase neobuzdane kose Razbijaju se o...

Juče sam došla do kraja života Gde nema kraja nema ni početka Gde je sve jedan isti put Kojim svi stalno prolazimo i opet dolazimo.   Juče nisam bila ja Nisam bila čovek sa ustaljenom rutinom Nisam imala bradu i brkove Ni plavu kosu ni uvojke Ni crvena usta ni bezbojni sjaj Ni plave patike...

Šetam tada junskim ulicama Kučeće zaostavštine ispuštaju te mirise Prepoznatljive za Beograd leti Bez vode Koje stranci udišu sa šajkačama na kosama Suvenirima ratnih istorija Koje koštaju dva evra u sezoni. Muškarci proždiru zadnjice uvijene u pocepanu prljavo plavu Teksas za najsmelije devojčice, Dok lečim namučeni stomak iza  ćoškaste crvene zgrade Pričaju mi lepe cipele...

Vremena prolaze po tuđim krevetima Navikla na sopstvenu ustajalost Koja se meša sa nečijim sladunjavim parfemima   Nekako s proleća Ne sećam se zime, Prošla je u magli i neznanju Previše hladne reči nisu se urezale u spore mozgove   Nekako s proleća Lepo je prizivati neke slatke plodove Sanjati neke lepe ljude iz oblaka Shvatiti da...

Devojka je nervoznim koracima teško odbrojavala nevidljivu liniju između ogromnog metalnog sata i spomenika Knezu Mihailu. Činilo se kao da pokušava da utvrdi tačno rastojanje i koliko je vremena potrebno da se pređe. Iako je rastojanje između satai spomenika bilo svega nekoliko metara izgledala je...

Star i napušten. Cigla do cigle nespretno naslagane jedna na drugu izgledaju kao da ih je neko samo nemarno ostavio da stoje tu i predstavljaju nemaštovit izgovor za zid. Svaka treća viri, a on ne služi ničemu. I ko zna koliko bismo prolazili tuda, koliko...

Rođen sam slavan, kao pobednik nad ropstvom,kao vitez slobode. Napravljen sam da trajem večno, u znoju i muci veštih vajarskih ruku 1882 . godine. Beograd je tada bio mlad, malo veći od sadašnje varoši, pun mladalačke snage I duha sa potencijalom da jednog dana postane...

Nakon što se pročulo da Mladenović traži glumicu za novu predstavu koja će biti adaptacija Fon Trirovog filma mediji su često izveštavali o progresu, najavljenoj premijeri,  potencijalima predstave, rečju, držali nas konstantno obaveštene o napretku srpskog Dogvila.  Premijera je bila u decembru, gledala sam je u...