Razbila sam sve tuđe u sebi, poklonjenu nadu. Razvila sam čudnu tamu u sebi, koja rađa muziku. Nosila sam svemir na ramenima, za  sebe svaku ugašenu zvezdu. Pronašla sam prazninu u svemu, prastaru tajnu. Razbila sam iluziju o sebi urođenu manu. Izvila sam ruke do neba u sebi dotakla pticu plavu. Umila sam oči u sebi zrakom jučerašnjeg dana. Pomešala sam boje po sebi pokislom kosom plavom. Obrisala sam...

Tamo izlazim i mesto je sjajno. Izlazimo spontano, bez plana, uvek nam je usput. Tamo sviraju stari rok, „teška vremena, prijatelju moj“ i taj fazon. Moja generacija podeljeno razmišlja o tim pesmama – nekima su smešne, neki se njišu oduševljeno, neki su u određenim životnim...