Možda prestanem da pišem. Nakon noći, u kojoj ćeš mi izrecitovati, sve moje reči. Koje su se uglavile na razne papire, čekajući da ih ti iščitaš. Možda se jednom uselim, u onaj stan, u starom delu grada. Sa malenom francuskom terasom. Dovoljno velikom, da na nju stanemo ti i ja, i knjiga moje poezije. Otvorenom, taman toliko, da nam se sagoreli...