Na istom sam mestu gde i prošle nedelje. Isti drveni parket. Iste crne draperije preko prozora. Ista prigušena svetla. Opet se zvuci sa žica lome do bubnih opni. Odzvanjaju u meni ko pesak i okean u školjkama. “Nemoj da me vodiš.” Molim. Misao me vodi pod krošnje...