11.06.1945 Svakog dana kupovala je u mojo cvećari, na uglu u Beogradskoj ulici. Uvučena, mala i šarena cvećara. Ona bi elegantno ušetala. Hodala je kao da poseduje i radnju i cveće i mene. Neko vreme bih ostajao u mestu, sam sa svojim blentavim izrazom na licu....

- Šta je toliko važno da nije moglo da čeka jutro?- pitala sam je, pošto sam na zvono telefona skočila iz kreveta i potpuno se razbudila. - Poslao mi je danas mafine. Čokoladne. Šest komada. - Koji car. Koliko znam, ti voliš iznenađenja, čemu onda taj zabrinuto-histerični...