Železnička stanica, za mene, još od malena, ne predstavlja obično mesto. Odmah osetim smirenost. Posebno volim zvuk vozova, jer je to zvuk mog detinjstva i tada se setim dedinog uzvika: ''Budalo mala, ne smeš da pređeš ovu crtu ovde'', pokazujući mi na red kamenja, ''Odavde...

Odlutaju tako nekad Neke reči puste Neće da se vrate Tražim ih i sanjam Kad – kad i pojurim Kada rep im ugledam Ne stignem ih svaki put Beže mi Kriju se ponekad Evo i sada kada potrebne mi jesu Potrebnije nego ikad pre Mada to i juče rekoh Dok sam mislila se Da ti pišem štogod Otišle su Nestale Sa...

Kako se lako spetljaju reči kad počnem o tebi. Razmišljam stalno, ali o tebi izbegavam. Svakakve neke rečenice bi da se kažu, da se otvore i oslobode tišine, al' mi ne dozvole da ih zapišem. Kao s namerom se upletu i sintaksa postaje, i inače, sasvim besmislen zbir slova. A istina je uvek jednostavna, i nema mnogo...

Dugo se nisu sreli, niti čuli jedno o drugom. On je o njoj znao samo ono što su ga misli učile; ona o njemu samo ono što je u duši skrivala. Sedela je pored jezera kad je ugledao njenu dugu neposlušnu smeđu kosu i njen...

       Želeo sam da razumem.        Zaista sam želeo. Tražio sam način da sve to opravdam. Da sve to pripišem nekome, tamo daleko.  Dešavalo se baš ovde, naočigled svih vas, a ja nisam umeo da je vidim.  Jer, kako kažu, ona je neopipljiva, neobjašnjiva, leti u vazduhu, ona budi...

  Da, znam, doći će dan kada ćes i ti okrenuti svoja leđa i odšetati iz mog prostora, sa istom onom strašću sa kojom si i ušetao. Ali prostor je zapamtio vreme. Prostor je zapamtio nas. Znam, prosto znam, jer čitav život neki dragi ljudi odlaze...

Da li si ikada razmišljao o pravoj, istinskoj ljubavi? Kako ona zapravo izgleda? Hoćes li umeti da je prepoznaš i očuvaš na dostojan način ? Rečeno mi je da su sve prave ljubavi sudbinski predodređene i da njih ni smrt ne može pobediti. Tako su nekad govorili, danas...

Na bojištima snova ne možeš izgubiti. Ali ne možeš ni pobediti. Možeš samo da sanjaš i kroz te snove živiš. Da se nadaš da će se nekad ostvariti. Da im obezbediš pogodnu klimu da sazru, pošto se rode. A možda se i predomisliš, kad nisi baš...

Bioskope volim Ni sama ne znam zašto Ali ih volim I kokice tamo samo Iako mi vani nisu Naročito mile Ne znam Volim ta krasna mesta Otkako za sebe znam I mučno mi bude Jer ih zaboravljaš I bioskope i kokice U njima Tebe i mene U poslednjem redu Gde šćućureni Gledamo strašnu neku scenu Pa se posle smejemo Nije baš toliko strašna...