Da Živimo gde Uvek je Proleće i Polja škrabaju šansone, Da Budimo se Kada Ne moramo, da Do nas Dopire Lavanda kroz Slabo odškrinuti prozor, Dok tvoja je Ruka pod mojom, a Tvoje su Noge Oko mene...

Nedjelja, kao neiskusna žena, naviknuta da izjednačava ljubav. Ukus zrele narandže, vreli fokaćo i nota friško kupljene lavande. Dovoljno da ne poželim da me popije na eks i da mu ne ostanem kao posljednji gutljaj, već da me lagano gustira a da ne ostane žedan....