Probudio sam se obliven ledenim znojem. U sobi je bilo vrelo. To je bila još jedna noćna mora. Nije ih bilo već neko vreme. Otvorio sam širom prozor iznad kreveta, decembarski mraz ispunio mi je slaba pluća. Bilo je oko 5 časova, ali još...

 Ne govoriš ono što vidiš, okrećeš se, misliš da će biti bolje ako se ne poznajemo. Da glumimo strance, okrećemo glavu, to dobro znamo, ali nam te uloge nikako ne pristaju. A da forsiram promenu? Nikada to nisam umeo. Nit’ sam neki glumac nit’ bežim od istine. Tebi je bar istina dobro poznata i nije kao...

- Šta radiš? - Sređujem sobu i naletim na „onu“ kutiju. - I? - Pa, ništa. Sedim između truleks krpe, prašine, nekog sredstva za skidanje tvrdokornih mrlja i kutije. - I? - Kutija me gleda i ja gledam nju. Ne znam da li treba da je otvaram ili da lepo...

- Dobro jutro. – promrmljam narogušenim roditeljima sat vremena pre podneva, skupljajući parčiće svoje svesti u pokušaj budnog stanja. Kad već pomislim da su pred razvodom zbog žestine tona kojim govore, shvatim da gledaju u kutiju zla. U neke male ljude i velike vođe. Besni...

Popodne je. Gledaš SF-akcioni film. Ništa novo u suštini. Eksperimentalni roboti na ostrvu postaju samosvesni i kopiraju ljude. Potrebne su im žive mete za vežbe gađanja i borbu. Pobili su krdo jelena u šumi u nedostatku daleko opasnijih protivnika. Lovili su poput ljudi. Da li...