Realno – nema vremena.   Skinula je naočare, protrljala oči i zaklopila laptop. Na kažiprstu su joj ostale tri trepavice umrljanje maskarom. Treći dan kako nije izašla iz stana. Na stolu: – dve šolje kafe, tj. taloga. – skripta za ispit, otvorena na sedmoj strani. Tu je stala preksinoć. – šolja...

        Ložio sam se na nju duže vreme. Ali baš ono. Prava gradska riba. Prva gimnazija pa faks, bivša odbojkašica, visoka, mršava, rok fazon. Furala je rejbanke, one kroz koje ne možeš da vidiš oči već samo svoj odraz, svetle farmerice, ponekada dugu kosu vezivala...