Ove večeri na hiljade lampiona žari beskrajno plavetnilo dodeljeno Atlasu da ga nosi na plećima. Svaki od njih sadrži jednu ljudsku sudbinu, neki sjaje čudnom snagom, a neki su zatihnuli zauvek. Stojim nepomično u mome vrtu i gledam ih nemo i zadivljeno. Zadivljeno jer me...