Ne bi se moglo reći da je to lijepa građevina. Hladan, kristalno čist geometrijski oblik, trajno pobjegao iz matematičke zbirke, zaboden tu između poluobrađenih bašti i krivih jednospratnica, bahat kao i svako zlo, hvatao je prve sunčeve zrake viosko iznad svih kojima je uopšte stalo...

Moraću da uložim napor kako bih prevalio ovaj put, razmišljam dok mi se palac koči na kremenu upaljača. Potom snažno povučem dim i zagledam se u most preda mnom. Sa reke se diže smrad čeličnih užadi, mulja i trulih konopaca. Povučem još jedan dim i...

Onog trenutka kada sam prvi put otvorio oči, talas miline me je zapljusnuo i učinio da ih ponovo spokojno sklopim, predvođen tihim, umilnim šapatom koji je od nekud dopirao. Ne sećam se kako su me oslovili u tom trenutku, ali mogao sam da osetim plimu...

Postoji izvesna sorta ljudi koji imaju potrebu da se poveravaju potpuno nepoznatim osobama. Umesto da se suoče sa onim što ih tišti, oni prosto uživaju vrebajući žrtvu kojoj će izložiti svoju muku precizno i detaljno, kao i bezbroj puta do tada, oslobađajući se time bremena...

Strah i samo strah bio je svuda oko mene. Jednostavno se uvukao u svaku poru moga tijela, u svaki ćošak trošne stare gotovo ruševne kuće. Na svakom koraku osjećao sam njegovo prisustvo, njegov nadolazeći dah, što se kao kuga širio posvuda. Niko nije primjećivao unezvjereni...

München, 2001. U toj prijelaznoj fazi života, negdje između bijelog i crnog, napola žena, napola dijete, po prvi puta stojim ispred monumentalne građevine, takozvane "Führerbau", u kojoj je prije više od pola stoljeća sam Vođa zajedno s pripadnicima SS-odreda započeo s otpisom nearijevaca. Kasnije se smatralo...

Čudni su putevi Gospodnji. Nakon niza godina odricanja od mnogih zadovoljstava, čovek kupi auto. Utegne ga. Ugradi aluminijumske felne, nov radio. Promeni boju, patosnice i navlaku za volan. A onda, iznenada, umre, za vreme džoginga, daleko od auta. Auto pripadne ženi, nevozaču, i završi u garaži...

Dobro je što su mi dodelili Milutina dok ovog debelog sprovodim do štaba. Milutinu verujem. Već dve godine smo u ovome. Ali svojim pištoljima verujem najviše. Službeni je u futroli. Zaplenjen od Nemaca. A moj lični – zadenut za pojasom iza leđa. Ponekad u ruksaku....

Prošle su tek dvije godine suhe gorčine, noćnog nemira i pljuvanja u vjetar. I dalje sam ona ista frustrirana lakovjerna budala, željna nedostižnih osjećaja i praznih obećanja. Svaku večer sjedim na onu našu slamnatu stolicu, buljeći u prodorno ništavilo i paleći cigaretu za cigaretom, razmišljam...

Žičana ograda protezala se cijelom dužinom prihvatilišta ‒ bivšeg hotela nižeg ranga u kome su se nekada okupljale prostitutke i pijanice, a sada je bio dom izbjeglicama iz Sirije, Eritreje i, na kratko vrijeme, osobama sa Balkana koje su se nadale sreću pronaći u prohladnoj...