Mala obližnja crkva je organizovala kurs iz prve pomoći. Najviše iz razloga što turisti i sami lokalni meštani obožavaju odlaziti leti na hladno jezero kako bi utapali svoja topla tela sve dok im ne postane dovoljno prijatno. Kako to obično biva, jezera koliko god delovala...

Kerp je umirao, znao je to pouzdano i panika neizvesnosti nije ga obuzimala, kako bi to inače verovatno bio slučaj. Prošli su dani kad je životu prilazio sa oduševljenjem i emocijama koje su odlazile u krajnost. Nije bio presrećan poslednjih godina (delovalo mu je da...

Kad sam bio izbjeglica (još uvijek sam, ali na drugi način) pojeo sam oko 2000 ribljih konzervi, dakle više nego što bi ih prosječni čovjek pojeo u pet života. Problem s tim konzervama je sljedeći: odvratne su! A ako ih tri godine jedeš baš svaki...

Dečko na biciklu je viknuo. Na francuskom, doduše. Zazvučalo je nešto kao “hej, regard u vuz alez!”. Meni je bilo svejedno šta kaže. Učila sam francuski četiri godine i nisam ga naučila. Iz inata. Ni Francuzi ne uče srpski. Ili engleski. Samo verglaju na francuskom...

Ne može se ceniti zdravlje kada si zdrav, hleb kada si sit, sloboda kada si slobodan, a bogami ni jedno obično govno kada te svakog jutra pozdravlja. Značaj svih tih stvari je saznao Miloš odjedanput, bez upozorenja; došle su jednog lepog prolećnog jutra, dok je nebo...

Amerikanci su, valjda, tokom osamdesetih počeli da štampaju svoju nestalu decu na ambalažama za mleko.  Na taj način, svaka američka porodica bi, tokom jutarnjeg prelivanja pahuljica sadržinom ovako obeležnog proizvoda i mazanja kikiriki putera i džema na hleb  (nakon čega bi usledilo formiranje savršeno besmislenih...

Duboka noć. Leto. Prozori na sobi otvoreni. Na krevetu leže Boris i Vilma. Uz Vilmin krevet, na noćnom stočiću, nalaze se budilnik i čaša vode. Deo tepiha, uz prozor, obasjan je sjajnom mesečinom. Leže leđima okrenuti jedno drugom. Najedanput se začu Vilmin glas: „Borise, šta to...

Čula sam njen krik, iz njegovog samog korijena jer tu blizu sam ležala. Čula sam i druge glasove, ženske, mnogo dalje od Majčinog. Neki su bili visoki i puni panike, neki dublji, hrapaviji i smireni kao da pričaju o promjeni vremena ili nehajno pozdravljaju poznanika...