Plašim se da ćeš jednom otići, Da ćeš poneti sve moje sa sobom, Da ćeš nestati, A kriva ću biti ja. Plašim se da ćeš jednom išetati Kroz vrata mog života, A ja neću imati našu sliku Da je kvasim suzama noću. Plašim se da ćeš me zaboraviti, Da će neka druga biti tvoja, Da...

Decembar je, vreme je za velike reči i odluke. Vreme je da napišem tekst u kom ću sumirati godinu, otvoriti srećnu teglu, prosuti papiriće na sto i skontati da nije sve izgubljeno. Da, navikla sam da pišem o tome. Da, navikao si da pišem o...

Dok se sve oko mene raspada, sistem, prijateljstvo, moć komuniciranja sa drugim ljudima i dok sve više uživam u svom svijetu samoće počinjem da shvatam kako i kada je sve to počelo… Oduvijek su me privlačili ti nestašni, neprihvaćeni, dezorijentisani u svom svijetu vukovi samotnjaci. I...

Baza Crna ovca vas poziva na Izložbu dijaloga iz drame Srbijanke Stanković „Ana je čekala“. Promocija i potpisivanje knjige održaće se u petak 18. novembra u 20h. „Ana je čekala“ je drama u drami sa podnaslovom – Ljubavna konfuzija u dva čina. Ovo je komad koji pripada tekućoj...

Promocija knjige "Između dva rata" Bojana Marjanovića, održaće se 19. oktobra, s početkom u 19h, u holu Doma omladine (pored knjižare Beopolis). "Male ljudske drame uvijek se odvijaju u sobi, u nekom gradu, između dvoje ljudi koji pokušavaju sačuvati svoju ljubav od nezajažljivih, proždrljivih ekrana koji...

Čitam tako neku knjigu Pa me nešto podseti na tebe Pa se cela naježim. Danas sam čitala Kunderu I pronašla te među stranicama. Među rečenicama. Među slovima. Umeš da mi zafališ. Kažu da je Jedno nedostajanje Jače od ostalih - Što baš nedostatak tebe Da boli? Autorka: Marija Jovanović Fotografija: tumblr.com ...

Bukovski je napisao Da na ovome svetu ima dovoljno reči za sve nas Prošlo mi je kroz glavu dok sam sedeo okružen društvom. Ali, u tom trenutku za nas u ovoj zemlji nije bilo mnogo toga. Ničega što bi nam dalo pravu nadu. Maltene svako od nas je imao Neku pošteno...

Znaš, ti si prva muška osoba pred kojom sam zaplakala. Ozbiljno! Uglavnom imam taj neki trip - sramota me je da plačem pred nekim. Pred tobom me ništa nije bilo sramota. Skroz mi je to nekako normalno, prirodno došlo. Plakalo mi se, i plakala sam....

Ustani, probudi se. Izađi iz sobe. Kovčega. Ako to uopšte ima smisla. Na koncu svega, tvoj problem je u tome što nikada nisi zaista napustio sobu. Makar u glavi. Dok su drugi umirali ti bi igrom slučaja i dalje ostajao živ. Simfonija kiše i vremešna okna Pozdravljaju poeziju Pozdravljaju smrt. Salutiraš im sedativima i nedorečenom...

Ako ikada budem imala djecu, dvije stvari nikada neće smjeti: da pročitaju roman "Indijanci naših ulica", Jozefa Fincija i da im neko ispriča priču o mom djetinjstvu. U mojoj kući, uvijek je bilo puno knjiga. Mamu je to u ratu najviše zabrinjavalo. Uvijek je govorila da,...