Umorna sam. Od lažnih osmeha. Lažnih pozdrava i lažnih ljudi. Svi su se promenili. Ne volim ovakav svet. Gde su svi isti. Ne prepoznajem ih. Nekad sam im verovala. Kada je sve otišlo dođavola? U šta sada da verujem? Kome? Samo želim da pobegnem. Da promenim frizuru, boju kose, ovu ulicu, ovaj grad. Izvini, Beograde. Nisi ti kriv. Teško mi je da koračam tvojim ulicama. I...