Nekad je tako prijatno biti živ Nekad je Sunce tako toplo Vazduh tako mekan Da je tako prijatno biti živ   Ovom svetu fali život na selu Jer mu fali mir I tišina Da ti razbistri mozak   Još ako je to ravničarsko selo Još ako je to tvoje selo I tvoja ulica Onda ti razbistri i dušu   Onda...

Oblak se stidi pa se sakriva iza neba. Ja širim ruke prema Suncu, koje me grli i kaže: drago mi je da te vidim nasmejanu.   Proleće miriše na revoluciju i na Majakovskog. Miriše na slobodu i na radost.   Duša mi pleše u ritmu proleća, dok ja gledam kako raste trava, između šina vidim prvi maslačak.   Poklonjena bluzu...

Hodam tvojom ulicom koja već odavno nije tvoja. Prolazim pored tvoje kuće koja više nije tvoja. Jer ja sam ti. Tvoj svakodnevni put sada prelazim ja, šest godina kasnije. Tvoje tadašnje misli i ponašanje, Sada nosim ja Jer ja sam ti. Sagradio si moj put, i izgubio si svoj. Sada imaš drugu ulicu i drugu kuću A ja imam tvoju...