Otišla bih u Pariz, U proleće Ponovo, ali ne sama. Otišla bih sa tobom I šetela Dugo šetala Monmartrom I pila bih vino u nekom malenom bistrou šćućurena kraj tebe kao ptiče u toplom gnjezdu Držala bih te za ruku, I ćutala Da, samo bih ćutala i gledala Gledala u tvoje tamne, mile oči A pogledi bi govorili Govorili Bez reči Sa ukusom vina...

A ti, Ti postojiš. Postojiš i boliš. Izludiš, sludiš, Poneseš, zaneseš,iz korena me isteseš. Poljuljaš, naglo zaljuljaš, pa pustiš Da tresnem...

Čitao mi je Čehovljeve priče na jeziku svojih predaka. Jeziku koji nisam razumela, ali koji sam volela da slušam kada silazi sa njegovih usana. Taj jezik pun topline i neke daleke sete, tako nežan , melodičan, poetski mek. Glas mu je bio topao, umirujući, poput...

Jednostavno pomiriš se s tim da ga nema, da ne znaš da li ćeš ga više ikada i videti, pomiriš se sa tim da živiš od uspomena i sećanja. Živiš onako kako moraš, živiš i sećaš se, živiš i raduješ se jer si ipak imao sreću...

Uživam  u svom malom, ličnom svemiru. Uživam u sebi, u svome telu, u onome što jesam. Dok stojim naga, sa čašom vina u ruci, pod treperavom svetlošću sveća posmatram svoj odraz u ogledalu. Pepeo napola dogorene cigarete pada mi na bosa stopala. U sobi je...

                                                              Sedela sam na toj staroj klupi, polomljenih dasaka i izlizanog naslona. Sedela, čekala i posmatrala. Volim...

  Nisam bila ni nezrela, a još manje nerazumna, pa da nisam mogla da shvatim i prihvatim činjenicu da se ljudi rastaju, da ljubav vremenom izbledi, iščezne i da je u takvim situacijama jedino realno i neminovno rešenje rastanak, kraj. Prošle su godine, ali i dalje ...

  Tih dana prijala mi je samoća. Bila sam ispunjena nekim čudnim osećanjem. Pomešanost sreće, tuge i sete. Osećala sam žal za nekim vremenom koje je davno prošlo, a bilo je tako jasno i živo u mojim sećanjima. Nisam imala konkretnu predstavu o budućnosti koja me...