Kada na kraju osvrnem se vjerujem da izgledaću kao put kojim sam tako često hodala i po njemu bacala svakojake misli, svakojaku sebe, i taj put biće krug od omiljene ulice do moranja i nazad. Kad osvrnem se. I vjerujem da ovo bih najradije rekla tebi u nekim kasnim satima od vina, ne izgovorivši nijednu riječ, u sobi...
Najtužnije otkrovenje- odrasli život je obično sranje, danju vrišti dosadom, u noći ćuti mrtvilom. Odrasli život nema vremena za mene, za tebe. Odrasli život nema vremena za ringišpile i duge šetnje prožete nedogledom tišine. On umire na rukama ispuštajući zadnje "rodi me". Odrasli život nema vremena za sanjarenje i kontemplacije gradskih panorama. On mehanizmom budućnosti guta smisao sadašnjosti. Prišunja se obećanjima ispijajući poslednju kap nekadašnjeg poetičnog...
Njegov glas između žica vibrira i vodi do najdublje tame gdje se čekam i imam 15 godina i sve je počelo- ćutanje, zatvaranje, bjekstvo. Njegovi stihovi, u malom, zagušljivom baru, gutaju vazduh dim, poglede, i dovode svemir do ispod naših stopala u tom trenutku mi možemo sve pa zato samo sjedimo i u hipnozi drhtimo. I nije li pomalo tužno što će me...
Ono što mi se kod tebe ne dopada je što dugo traješ, a veoma ograničeno i nasumično. Postojiš objektivno, osjećaš subjektivno, ubijaš posredno. Dopada mi se što si tu jer si sve, iako apstraktno, mada donekle i konkretno (ljudi su hiroviti i zahtjevni). Ne prija...