Ja još nebo u sebi osjećam (II dio)
Smijeh. Predivan i čist kao dječje promatranje okicama anđela bez granica u zgrušan - prljav svijet pun sivila i s izgubljenim, ne samo smislom, već s grdosijama bezosjećajnosti, a još gore - pod okovima najtežih lanaca zvanih strah...
09 juna, 2016
/ 0 Komentara