Budim se umorna. Ne znam ni koji je dan. Tišti me pomisao da ti ne postojiš. Da sam te izmislila. I ne pristajem ni na šta drugačije. Ne mogu tako zauvek. Očekujem previše. Šta tačno? Ne znam ni sama. Dovoljno je što sam zarobljena u vrtlogu očekivanja. I već sam razočarana. Pojavi se odnekud. Uveri me da su moje zamisli smešne. I da...