Postoje dani kad nebo bojiš i trudiš se da sa dvije ruke zagrliš sav svijet. Ne razmišljaš o tome, da li su dvije ruke dovoljne da zagrle sve oko sebe. Neko će se sudariti u splet tvojih ruku, zatim će ih odgurnuti od sebe, dok...
Jutros se maze smeđi šal i stara žuta kišna kabanica. Tad se koraci brzo prave i stvaraju svoj prostor. Ulice su tužne, baš kao u pjesmi. Mnogo podočnjaka, kafe koja stvara bol u želudcu i nedostatak riječi. Izgleda da su potrebne, kao što ih traže...
Ulice su mokre! Baš kao i obrazi, onda kad žele da naprave neku drugačiju priču. Priču koja će nas rasteretiti, napraviti nam zaklon, poput biljke koja ne smije biti lomljiva. Drveće pred kišu izgleda novo, nikako polovno. Nježno se njišu sve te grane, vozovi kreću,...
Opet je magla! Tjera me da se otisnem na more. Gdje ću kao pravi mornar, pratiti svaki talas dok se nemirno sprema za još jedan put, bez osjećaja povratka. Pamtim, jednom je neko rekao, kako talas koji dođe i zapljuskuje sve oko sebe, hrabar je...
Bili smo sigurni da negdje i nekad mora postojati zeleni vrt. Sigurni da će ti mirisi mamiti i najveće ljubitelje teških i mračnih boja. „Mrzim mračnjake!“ Govorio je tako moj dobri drugar. Svaki put dok smo šetali korzom, neki slučajni pesimista bi se potrudio da...
Ostajemo bez nježnosti! Pretvaramo se u bajke, one naopake. Tamo nema srećnog kraja, ne postoji srećni mladež na ruci. Rodiš se blijed kao jastuk na kojem spavaš. Već prvog dana života, razlikuješ se među onim bebama. One su rumene, ti blijed! Kažu da bebe dolaze...
Jutros si opet došla pospana. Koračaš tako hrabro, dok te cipele vraćaju dva, tri koraka unazad. Nosiš neki stari kofer, ruke ti se polako umaraju. Crvene su, točkići tvog kofera se bespomoćno kreću po tuđem kamenu i pločama. Dođe ti da zatvoriš oči, jer kažu...
Sinoć sam opet u mašti pravila ljude od voštanih figura. Dodavala boje, šarene boje. Crvenom obojila srce, bijelom stvarala mir, crnom hrabrost i snagu. Sve to da se izbore, za sebe i zbog sebe. Stopala su hladna, osjeti se miris kiše kroz otvoren prozor. Ispred...
Jutros se nisam probudila u šest! Vjetar je lagano igrao i donosio rano lišće. Pretpran život nastaje onda kad ne znaš šta ćeš sa sobom. Milion stvari bačenih po podu, svijeće koje mirišu na lavandu i Provansu. Noge su mi blijede, svi dodiri sunca polako...
Vjetar nećeš vezati. On traži slobodu, hrabrost i daljine. Dobar je saveznik bijelih morskih ptica i skitnica. Večeras brod mora isploviti iz luke. Ne misli kolika je cijena takvog odlaska. Mrak, nemir i spremnost da ti nešto odnese. Čuješ vjetar koji se hrabro probija niz...