Ko zna koji put već osjetih težinu svih tih skela, što tako marljivo čuvaju građevinu. Zatvaraju se, sakrivaju sve ono lijepo i ružno na njima.  Slično je i sa ljudima. Odavno već  znaju kako sve ima kraj i da ne postoji ono savršeno. Postoje samo...

Dječak je upravo sišao sa tog vrtuljka. Tužan, nepomičan i sam. Ispred njega je nebo, par koraka, dvije, tri sitnice na putu i kofer teži od sna. Možda u potrebi za koračanjem padne, razbije nos, slomi sebi i nekome srce. Sigurno će se vratiti da...

Možda zastaneš, pa se sapleteš u međuvremenu od silne opreznosti. Ne znaš da budeš oprezan, samo tjeraš po svome. Onako duboko iz srca, duše i peta u potrazi sa sobom. Uvjeravaju te da baš nikad ne trebaš tražiti druge, dok prije toga ne pronađeš sebe. ...

Postoje ljudi koje ne umijem slušati, da istovremeno ne čujem njihovo srce. Ljude sa nježnim i velikim rukama, dovoljno širokim da grle sve izgubljeno u nama. Onda kada ne umijem da koraknem, dok posmatram jarke boje i nosim težak kofer na leđima. Dovoljno veliki da...

Obećavaš da ćeš vratiti u meni proljeće i obrisati sve tragove zime i leda. Tamo gdje je toplo, da mirišem po krofnama, na peciva od maline i smokvama. Ja bih popila vina, što smo njegovali preko godine i brisala prašinu u staroj kući. Znaš da...

Danas razmišljam o moru, dok se ledeni smetovi probijaju niz tužno drveće. Oronulo, pomalo polovno, mokro bez nekih izgleda da može donijeti svoje proljeće. Hladno mi je! Moje ruke čuvaju male crne rukavice, prepune šljokica. Sigurne kao nečije ruke, što su spasile uplašenu  i tužnu...

Pravim te od sna, onog što se rasipa među zvijezdama. Zato što ti i jesi od milina što krase nebo. Donosim ti mirise kokosa i cimeta, zrelih jabuka i dvije narandže. Pisac je rekao, koliko je važan puž i kuća. Ti si istovremeno, moj puž...

Jutros sam prala tanjire poslije doručka, dok se u sapunici sakrio sav jedan svijet. Onako u kružićima, koji su se nadvili nad mojom glavom, poput crnih oblaka. Oblaka koje mrzim, zato što kradu sve što sija. Oni ne znaju da se raziđu, kao neki mnogo...

Postoje dani kad  nebo bojiš i trudiš se da sa dvije ruke zagrliš sav svijet. Ne razmišljaš o tome, da li su dvije ruke dovoljne da zagrle sve oko sebe. Neko će se sudariti u splet tvojih ruku, zatim će ih odgurnuti od sebe, dok...