Volela bih da ti viknem Da sam samo tebe volela Ali ne mogu Nisam Postoji toliko ljubavi Postoji toliko voljenih osoba Možda si ti najveća do sada Ali sigurno nisi jedina. Volela bih da ti šapnem Imaš me kako me niko nikada nije imao Ali ne mogu To nije tačno Bila sam tuđa Bila sam ničija Najpre sam svoja Niko...
Strah i samo strah bio je svuda oko mene. Jednostavno se uvukao u svaku poru moga tijela, u svaki ćošak trošne stare gotovo ruševne kuće. Na svakom koraku osjećao sam njegovo prisustvo, njegov nadolazeći dah, što se kao kuga širio posvuda. Niko nije primjećivao unezvjereni...
Razmišljam o kraju, a živim onaj početak, i ne sećam se ničeg, osim da smo, u letnjim noćima sedeli na nedovršenoj terasi i ispijali kafu. Mrzela je što pušim, pa sam prestao. Ionako sam sad znao šta ću sa rukama, crtao sam joj sazvežđa u...
Način na koji je zabacivala kosu na desnu stranu govorio je da me još uvek ima u njenim sećanjima. Sedela je uspravnih leđa, malo dignute brade, ukrštena kolena obuhvatajući rukama, koje je šetala povremeno od kose do čaše sa vinom i cigarete, i natrag. Osmehivala se,...
Spasonosno drhtanje udova, pa nova groznica pregladnjelih obraza. Otrov ili ubica? Ugasnuta sjećanja; štafeta usidjelica i polu- mrtvih ljudova. Točkice poremetile vid crtama, vjetar oplemenjen suznim krikovima nosi poljubac prešućenih svijetova. Neki umiru u sebi bez sahrane, neki se još dugo, dugo sami nad sobom žale. Ustukne kratkoća misli brže od navale izbljuvanih riječi...
Bio jednom jedan mali narod. Skoro sasvim bezgrešan. Pobožan. Zaklinjao se da samo u Boga veruje. I u tom narodu je bilo svakakvih ljudi. Ljudi sa različitim potrebama, osobinama, pričama i sudbinama. Jedna učiteljica. Stara, lepa dama. Iskusna. Ali, imala je jednu tešku muku. Nije...