Noć! Oko mene tama. Ništa se ne vidi. Nakon dugo vremena tužno lice Mjeseca opet se smije. Ne vidim, samo čujem ga, poput hijene zavija skriveno teškim oblacima iz kojih hladne kiše neumorno padaju.   Ulice poput ogledala, prazne. Nigdje nikoga. Ljudi su nestali. Čovjek od čovjeka skriven je šiframa. Svatko u svojoj aplikaciji, svom isprepletenom svijetu, umjetnoj zagušljivoj matrici prilagođenoj standardima energetske učinkovitosti.   Stojim na...

26 juna, 2019 /

Uglavnom mi se… i kad gledam i kad hodam i kad živim i kad se mrtav pretvaram i kad sam tu i kad me nema i kad drugi govore u moje ime i kad jedem i sve ono, ono drugo, četvrto, pedeset i peto, drugačije, i… ono sve o čemu sanjam, uglavnom mi...

22 juna, 2019 /

Dodirni me. Trebam nekog Poljubi me, jer sam sâm Nasmiješi se, tužan sam. Pokušaj voljeti, pokušat ću i ja. I nikad nemoj otići, s tobom bih bio sretan. Poslušaj me i razumjet ćeš. Ne pitaj i ne misli o onome prije. Budi, jer i ja ću biti Autor: Igor Petrić Fotografija: weheartit.com ...

20 novembra, 2018 /

  Gdje pronaći, u gomili satkanoj od mesa, sliku nevidljivog pogleda kojom moguće je postići sve i ništa, ništa i sve. Sliku na kojoj ptice lete slobodne, dok drveće priča priče besmrtne o ljubavi čovjeka i prirode. … Kao nekada, možda i mene probude prve jutarnje pjesme, naslikane vjetrom na krilima neba, tamo negdje na kraju svijeta, na kraju svemira.   Autor: Igor Petrić Fotografija: weheartit.com ...

29 maja, 2018 /

  Kroz noć, Nježno, šaptom Padale su kiše, Nošene vjetrom Na krilima samoće, Kroz tvoje ruke Nijemo dotičući crnu zemlju Po kojoj, Usamljene stope hode … Kroz noć, Nježnije no prije, Padale su kiše Puneći rijeke života Koje šaptom Kroz tijelo teku, Ostavljajući znamen postojanja, Što generacijama prenosi se očima Plavog odsjaja … Kroz noć, Nježno, šaptom Padale su kiše Nošene vjetrom Tvojih usnulih života U kojima, Tvoja osobnost Sjaji kao svjetionik Zaboden u...

25 maja, 2018 /