Sećaš se Kneza Miloša? Kod broja 23, na trenutak zaustavljenog kosmosa. Februara, hladnog vazduha, ranog dolaska proleća. Sećaš se? Tvoj zagrljaja, iz univerzuma ukradenog komada. Prolaznika, njihovih utišanih koraka. Nečujnog proticanja saobraćaja. Sećaš se otkucaja? Preklopljenih grudi. Na leđima stegnutih šaka. Ritma udaha i izdaha. Sećaš se vetra? Mirisa grada. Umornih stopala. Stajanja. I čekanja. Da se srca raskače. Dok u grudima stoje naopačke. Sećaš se odlaska? Hodanja unazad. Neizvesnog povratka. "Javi se...

Imao je osećaj da će mu se kosti zalediti. Zato je počeo da se kreće u krug po sobi. Bila je rana jesen, napolju je još uvek bilo toplo, večeri nisu hladne. On se, uprkos tome, smrzavao. Pokrio se sa dva sloja pokrivki i zaspao...

  Ti koja suzama svojim ispisala si Stranice slikovnica I bojom ispunila moje snove, Znaj da moja krv voli Tvoje vrele pustinjske vene. Ni ja nisam vernik, Al često ponesem Mariju na čelu U uljanom tragu I na grudima bledolike portrete. I nekad i moja kosa (kao tvoja što je), Raspe se gusta u bolu i Miriše na...

Dragi, Ja sam skitnica Ne usuđujem se prljavim rukama Dodirnuti čistu ljubav Ja sam djevojčica sa šibicama Prislonjenog lica uz staklo izloga U kojem se skupo prodaje sreća Promrzla od snova i nadanja I vjerovanja u sretan kraj I divlji sam izgubljeni tarpan Koji sam luta stepama I krije se od krda koja ugleda I sam čeka...

Govore mi da idem. Ko? Svi tvoji bivši ljubavnici Čiji su tragovi ostali urezani u tvojoj koži Svi muškarci Koji su rukama Usnama Jezicima Preponama Dodirivali tvoje telo One koje si pustila I oni nepozvani Oni koji su ga milovali Opčinjeni njegovim krivama Kapljicama znoja Koje se slivaju uvek na isto...

Jedan univerzum postoji Između mojih I tvojih golih grudi Jedan univerzum se tvori Između jagodica prstiju tvojih I poslednjeg reda rebara mog grudnog koša Ocrtanog na koži Dok leđa izvijam Kao po naredbi Na svaki tvoj poljubac zaključan Za moje ključne kosti K’o za mostove ljubavi Jedan univerzum postoji Samo za naše ubrzano disanje I uzdisanje Jedan...

– Hajde de majka, nit’ sam ja sis’o kad sam bio mali, nit’ je ćale imao previše materijala za igru. Čujemo se kada završiš. Budi jaka kao što jesi! Prekinuo sam vezu. Dva sata kasnije se javila, izašla je iz operacione sale, odstranili su joj maligni tumor...

Otvaram oči i suočavam se sa užasnim bolom: prikovan sam šakama i stopalima o ogromno deblo. Da bi mi svaki pokret bio sprečen, vezan sam oko struka, prsa i čela. Ne uspevam da pomerim glavu i oteram muve koje me u rojevima saleću i grizu...

smršao si (još uvek znam tačan broj mladeža koji su dovoljno hrabri da se upuste u avanturu preživljavanja beline tvog vrata) svaka čast na novom poslu, čula sam od nekog (samo dođi večeras, navikla sam da kuvam, postavljam, čistim, dišem i ubijam čudovišta iz ormana za dvoje) nadam se...