Previše kurvi je spavalo na mom jastuku. Zato i teško zaspim. Posmatram ih često, kako tako lako utonu u san, bez meškoljenja, okretanja, kao kada radnik sa mešalice popije pivo nakon naporne šljake i nasloni se na fosnu. One mirno spavaju na perju okupanom krvlju...

Ja bih ostala kraj tebe Da Satiri nisu umješali prste I sipali mi u krvotok Kapljicu preostalog vina I da ti, Sa najsvetijeg mjesta Na našem prljavom Balkanu Nisi poslao pismonošu Djetinjstvo da mi sruši.   O, kako bi samo To bila divna greška, Da se mastilo prosulo U moje oči Umjesto na papir, Jer tada ne bih vidjela Koga sam...

Ne umem da se borim s tim osećajem. Nisam na vreme naučila, nisam se pripremila. To ulaženje pod kožu oduvek me je zaticalo nespremnu. Poput letnjeg pljuska, samo se sruči na tebe. I tako ja u novim sandalama, na pola svoga sveta skakućem po baricama....