Onaj koji je sad sedeo prekoputa gospodina Goljatkina bio je užas gospodina Goljatkina, bio je stid gospodina Goljatkina, bio je noćašnji košmar gospodina Goljatkina, jednom rečju bio je glavom gospodin Goljatkin. Čovek koji se ohrabruje ukazivanjem sebi na tuđe nedostatke, iz halucinacije u relanost priziva dvojnika...

  Posmatram ga. Tu je. Kada noću putujem vozom uvek ga zapazim. Mladića koji zuri u prazno.   Ne znam kojim poslom i gde se uputio i nikako da shvatim odakle tačno polazi.   Samo se stvori tu kao kakva prikaza.   Možda je to neki nesrećnik, kriminalac, mutavac ili prosjak. Ne mogu da odredim šta je zapravo on.   Voz klopara i ja ga tako promatram krišom.   Gledam ga. Levitira. Naspram mene.     U prozorskom oknu vagona.     Autor: Marko Antić Fotografije:...