Veruj, da ponekad svratiš u misli. Onako zadimljene, nekim nepoznatim glasovima. Nagomilaju se, u ispražnjenim pepeljarama. Za nekim prepunim praznim stolovima. Gde sede neki nama blisko različiti ljudi. Postojiš, u nekim uspavanim tonovima, razlivenim u mojoj kosi. U pogledu koji te sažeo u svoj univerzum. Lutaš. Ne mogu da te smestim u trenutak. Ne mogu da sastavim reči, koje mahnito...