Penzionisan sam nešto pre rođenja prve unuke, početkom novembra 1990. Oslonjen na one što za mnom ostaju - iščekivao sam koliko-toliko mirnu starost: čašu vode kad iznemognem, smeh unučića u dvorištu, držanje za staračku ruku pri poseti lekaru, oslonac na čvrstim leđima mladosti dok moja saginje...