Zuje krošnje u mom bulevaru kao suknje devojaka na Korzou. Ja se budim sa svakim prolećem iscrpljujući zimski san prekinut je. U proleće sam uvek odlučivao da putujem bez razmišljanja. Nekako bi se uvek zadesilo da je neka devojka procvetala negde izvan mog grada daleko i ja ne bih gubio vreme. Kilometri su mi oduvek bili sluge moja krv...

Ja nisam pesnik koji će vam pisati kako sam ujutru raščupan i bunovan od sna naduven poluotvorenih očiju uspeo da se oteturam u kupatilo usput češući guzicu spustio dasku od wc šolje i šta sam na njoj radio. To je animalni poriv koji se trudim da obavljam što brže bez pridavanja pažnje. Ja nisam pesnik koji će vam reći proste stvari izgovorene devojkama koje...