Da li sam to konačno iskašljao sve? Svijet? Sjedim. Mrak je. Čekam. Osjećam spokoj i neku vrstu sreće kako struji mojim tijelom. Nisam siguran da je želim. Osjećam miris. Čudan, stran miris, ne volim ga. Mislim da je dim. Ne znam. Ne vidim, mračno je. Ne...

Stajao sam tako na najvišem soliteru u našem kraju i ćutao. Moj prijatelj je ležao malo dalje od mene na toplom betonu i gledao u nebo. Besciljan pogled. Prazan. Ogromna užarena lopta polako je uranjala u izdignuti pejsaž brda i planina, daleko na horizontu. Tišina...

    Ti si savršena kao razmontirana rubikova kocka. Kao redosled razbacanih slova baz smisla formirajući riječ vbljau. Ti si nešto najnesavršenije u ovom kosmosu. Ti nemaš smisla samoj sebi, a kamoli drugima. Ti si nerazjašnjeno ubistvo, dio slagalice koji nedostaje. Ti si obična polu puna čaša vode. Ili polu prazna? Ne znaš....

Bio je to dan kada su se očevi vraćali sa robije. Sjećam se, mali Slavko je uvijek bio radoznao u pogledu svog oca. Otac mu je odveden na robiju nedelju dana posle njegovog rodjenja. Uspio je da ga pridrži par puta i poljubi u male rumene...

Kažu da je ljubav izmišljotina drevnih civlizacija, kada su vladari morali svom narodu niskog intelektualnog nivoa da objasne zbog čega se osjećaju tako prazno u ogromnosti kosmosa. Rekli bi im da je to nedostatak tog fenomena i da zbog toga ne mogu da vide dalje...