„Nikad nisam ni bio pisac“ rekoh bijesno, udarajući u monitor „Ne znam koga ja glumim ovde, ali jasno je da je uzalud!“ Nepotrebno je reći da je monitor izgubio bitku sa mojim šakama. Razlupao sam ga u sitne komade, jer kad sam ga napokon uspio...
Znate koliko djeca vole da se igraju žmirke? Za njih ne postoji ništa ljepše od sakrivanja od onog koji žmiri, iščekivanja njegovog dolaska na nekom skrovitom mjestu, smirivanja daha na nečujno pućkanje vazduha, tek da se ne izdahne, i napokon, navale adrenalina kada se sjure...
Vode na ovom mjestu nema. Nigdje. Čak i suze su presušile. To se desilo otprilike kad je Nefretiti bila sjaj u oku jednog boga koji nije ni zamišljao san o Egiptu, a kamoli ga sanjao. Znači, ne tako davno. Ako nema vode, šta ima?...
Karton je najudobniji dušek. Ako ga ima dovoljno, to jest. Debeli sloj kartona u sebi ostavlja obrise tijela koje ga koristi, postajući time njegov prijatelj i zaštitnik, topli omotač koji nježno miluje snove, prati ritam disanja tijela i otkucaje srca, čuvajući u sebi njegove...
Svi usrani gradovi izgledaju isto. Neprekidni nizovi jednoličnih, sivih zgrada, ispunjenih buđavim štrikovima koji su puni veša. Žene koje se po čitav dan lakte na prozorima ne propuštajući ni jedan takt ritma ulice, prateći sve i svašta svojim ispražnjenim, usahlim očima, izvijajući obrve i...
Gdje su mi proklete cigarete? A, evo ih. Nemoguće je početi dan, a da se ne zapali jedna cigareta. Ona najbolje uništava ukuse prethodne noći. Jutarnje sivilo za mene ne postoji. Obojeno je tonom šminke, koju ne skidam kad krenem na spavanje. Jednostavno nemam...
Prva stvar, moraš otvoriti oči. Ne očekuj dobrodošlicu u stvarnost ako ne učiniš ovaj mali, ali presudni korak ka ostatku života. Budan? Budan. Miris usnulog tijela pored mene daje mi snage da se podignem, ne zato što je volim, nego zato što me potsjeća na...