Malo je koja nemirna duša te prolećne noći imala priliku da se triput prekrsti pred prizorom mladića koji pod mladim mesecom na pustom bulevaru priča o svojim osećanjima jednom i više nego sumnjivom žutom keru. Takav se slučaj dotad još jedino možda mogao sresti kod...

Hladni bulevar uranja u đubre Dok moji promrzli prsti ispisuju misli. Grad duhova nastavlja da dokazuje Da to zaista jeste. Svako mesto na planeti Postaje nešto bolje Ako oči poprime boju ljubavi A osoba uz koju stojiš Ima tu moć Da nasmeje ulice koraci postaju lebdeći Sve dok nekoga držiš za ruku.  Ova pustara Jadna i napaćena Od stalnih...

Tu u kraju, Svi su podstanari, Svi dele papire i kapute, Razvaljenih brava ćutke, Razmenjuju slike i trenutke. Tu u kraju, Znam da bi znala, Ona slika svojim pticama, Iscrtava ruke i lice, Ne spava. U kući sanjara, Nju je strah da sanja, Jer šta ako nema njenih prisnih želja, Gde će ići ako je nema, I čija je...

Jednog leta su došle, Pre čini mi se dosta godina, I bez ikoga, I sa ikim, Samo sa jagodama i cvećem. Nikoga nisu pitali da li smeju, Same su tu sele, A njih niko za mamu nije pitao, Pa su tako jasno i veselo, Uvek odgovarale sa hvala. U rupicama njihovih obraza, Skupljaju se sokovi tih...

Cvet su zasadili olovni dečaci, (Bosi templari tuđe vere) Oni su grizli slatke trske, Na obali nečije strane reke, Kada im se u tabane zabolo seme. Njihovi su prstići od kaldrme rumeni, Kada dodirnu travu, Oni love puževe u seni, A što sedne u njoj, To ostane da leži. Njihove su košulje od krutog konca, Sasvim...

U Bulevaru Proletera svi te žele, Prodaju ti voće i nude žene, A to je prostrani drum, Kojim prođu sve čerge, I sve sretne i sve lete. Kada prolaziš njime, Miriše neven, On raste poput drveta da golica zvezde, A na njemu majke, klovnovi i poete, Suše pantalone, komplete i žakete. Musave devojčice, Sa ugla ulice...

Ne možeš da spavaš, Jela si dinje, A ti ih polivaš medom, I ljuspe bacaš pticama, Da ne ogladne čekajući jutro. Mrsiš kosu i gužvaš deke, Ne voliš duga ulična svetla, Želiš da ti pričam bajke, U kojima su zla samo delo sete, Kao naivno i malo bolesno dete. Glava ti se utisnula u jastuk, Pod...

„Previše idealizuješ ljude“, to je tvoj problem, reče Ljupka i nastavi da hoda nezainteresovano, „ti nekako stalno nekog pravdaš, opravdavaš...

Priključujem se čoporima pasa, i čistačima, koji lutaju usnulim ulicama. Vetar mi namešta kragnu košulje i frizuru, pobrine se da mi dim cigarete ne ide u oči, donosi mi mirise iz prošlosti. Dok ceo grad spava, moje misli hodaju naokolo, kao duhovi, kao ljudi, koji će za par sati ispuniti svoja mesta, koja su sami sebi...