Ne znam koliko puta sam ovog leta rekla kako je život postao brz. Sad shvatim, svaki put bih ga time još više ubrzala. Trebalo je da tražim dugme za slowmotion. Svakog dana kad bi Žmu došao s posla, pa umornim korakom krenuo kroz sobu do mene....

Kako to muškarac plače? Ispod tuša, u ritmu vode? Da ne oseti suze, na koži. Ili na jastuku? Tiho, u sebi, i za sebe. Najintimnije. Ili možda naglas, nesuzdržano, u nekoj kafani? Sa nekoliko litara alkohola, u glavi i venama. I grčem, u grlu i grudima. Glasnije od tonova, koji mu razlamaju misli. Možda plače, na nekoj utakmici, dok urla sa tribina na sudiju. Koji nepravedno sudi, kao...