Subota, nedjelja ili ponedjeljak, svejedno je. Kada strašću stvaraš dane Ti živiš i radiš sve nedjelje, obožavaš i one nekada teške ponedjeljke. Budiš se sa suncem, pogledaš kroz prozor i pozdravljaš novi dan. Razbudiš se u trenu i obožavaš jutra i večeri. Liježeš sretan, budiš...

Već dugo neke stvari radim iz inata. Napišem nešto ljutito, istresem iz sebe sve što me muči, a onda stisnem delete. Izbacim iz sebe svemir nemira, duboko udahnem i nastavim dalje. Sam Bog zna, koliko je moćan taj osjećaj. Koliku snagu ti da spoznaja, da možeš istresti iz...

Evo nekoliko meseci kako započinjem ovu priču, kojoj ne znam ni početak niti kraj. A možda kraj i nema, ko će ga znati? Ovo je priča o zaboravljenom biciklu. Gde se nalazi, neću vam reći, neka ostane tamo gde je, moj nije a sigurno nije ni...

Znate li koliko sam puta umrla u ovom životu? Koliko puta sam zadnji put izdahnula, ukočenih očiju, čekajući da mi neko po zadnji put sklopi kapke i da odem na neko ljepše mjesto? Znate li koliko sam puta nestala? Pretvorila se u prah? Pepeo? Znate li...

Zagrizla sam žilete i spustila ih niz grlo do pluća. Do srca. Do srži sebe. Pokušala sam da se uklopim u neki drugačji svijet, pokušala sam da se prilagodim ljudima iz berbe kad je grožđe bilo natrulo i crvavo. Pokušala sam, ali ne vrijedi. Prosto nisam...

Ima jedan makedonski pesnik čiju poeziju nikada nisam čitala. Znam, eto, tek toliko da je bio pesnik i da se po njemu zove jedna ulica, tu, u Novom Sadu. Na njenom kraju izdiže se zgrada žuto-sive boje, šestospratnica koja gleda na veliki novi bulevar. A...

Nedavno sam objavila priču o tome kako nastaju sve one lepe fotografije kojima se divimo po raznim sajtovima i blogovima. A pošto fotografije najčešće krase neki prepametan tekst, evo ogoljenog kreativnog procesa sastavljanja bloga. Bar onako kako ja najčešće radim. Oči mi se sklapaju, prošlo je 22h, ali...