Svet se menja, ali Šamika u ženidbi ne. Ignjatovićev humor je dobroćudan. On svoje junake oblači u rečenice tako da se ni najneznatniji ne mogu postideti. Čak i malograđanštinu sadržanu u satu koji se tek onda navija kada će gosti doći opisuje roditeljski blago. Portret glavnog junaka...

Đavo (u inostranom odelu, što je ruskom čoveku onog doba bilo primamljivo koliko i Faustu Mefistov šešir s perjem) dolazi u Rusiju da dokaže postojanje Boga. Predstavlja se kao istoričar (bavi se istorijom, što će reći storijama, što će reći pričama) što ga, po logici...

Onaj koji je sad sedeo prekoputa gospodina Goljatkina bio je užas gospodina Goljatkina, bio je stid gospodina Goljatkina, bio je noćašnji košmar gospodina Goljatkina, jednom rečju bio je glavom gospodin Goljatkin. Čovek koji se ohrabruje ukazivanjem sebi na tuđe nedostatke, iz halucinacije u relanost priziva dvojnika...

U kući u kojoj nema sreće žive sećanja u kalupu od ljudi. Bendži svet vidi očima trogodišnjaka. Kroz njegov doživljaj okoline Fokner daje najtačniju predstavu emocionalne mreže u kući. Bendži oca i sestru poznaje po mirisu, na drveće i kišu, dok ostali članovi porodice iz njegovih...

Nisam imao mogućnosti da proverim istinitost doživljaja o kojima Haler priča. Ne sumnjam da su oni većim delom izmišljeni, ali to nije namerno izmišljanje, već pokušaj da se duboko proživljena unutrašnja zbivanja zaodenu ruhom vidljivih događaja. Predgovorom ne samo da se ograđuje od sadržine romana, već...

Roman „Ime ruže“ pod svim uglovima i kroz sve slojeve ostaje: zabavna detektivska priča, zanimljiva (anti)teološka rasprava i poučan primer lavirinta. U uvodnim poglavljima (da, više ih je) Eko čitaoca uključuje (posvećuje?) kao saučesnika u adaptaciji rukopisa. Naglašava svoju zbunjenost prethodnim prevodom i adaptacijom kako bi na početku očiglednu...

Kamijevo opravdanje „Pravednika“ „Treba, dakle, samo suditi o načinu na koji sam uspeo da učinim verovatnim ono što je istinito.“ zvuči kao Pirandelova poetika razvijena u „Šest lica traži pisca“, i to je, čini se, jedina veza sa epohom, budući da stil dijaloga više odgovara antičkoj drami....

„Šta je to pozornica? Vidiš? Tu se igrom spremaju ozbiljne stvari.“ Šest lica - Otac, Sin, Majka, Pastorka, Dečak, Devojčica - nešto smeteni i neodlučni ulaze na probu jedne pozorišne predstave. Imaju naročite maske, da deluju kao kreirane realnosti. Odeća im je takva da ne daje...

Mogla bih da se raspišem o biblijskom podtekstu, o apsurdu i antidrami, ali o tome je toliko stručnijih od mene već pisalo. „Čekajući Godoa" je Metalika svog žanra, od onih klasika koje mrzimo jer su nam nametnuti kao lektira. Uvek je na ovim sajtovima ocenim najvećim...