Dragi, ja sam mačka. Neobična bezimena narandžasta mačka gracioznog koraka. Sasvim slučajno zalutala u jednu od ulica Ortakoja. Ja sam ona mačka koja ti se uvlači u stan preko balkona. Koja se pojavila niotkuda. Ona na koju si se navikao i bez koje bi te boljela u...

Mili, stigli smo do kraja sveta. Sedimo na ivici domorodačke nam planete sa nogama u svemiru i dosađujemo se sa rukama na potiljku. Sve smo postigli: kupali smo se u okeanu i kidali obruče uspavljivali smo se hipsterskim avanturama i slikali smo šumu polaroid landom i živeli raskalašno živeli asketski, jeli zlatnim viljuškama po evropskim dvorovima i jeli rukama...

Možda prestanem da pišem. Nakon noći, u kojoj ćeš mi izrecitovati, sve moje reči. Koje su se uglavile na razne papire, čekajući da ih ti iščitaš. Možda se jednom uselim, u onaj stan, u starom delu grada. Sa malenom francuskom terasom. Dovoljno velikom, da na nju stanemo ti i ja, i knjiga moje poezije. Otvorenom, taman toliko, da nam se sagoreli...

- Hej, zdravo… Šta ima novo? - Ma ništa… Mučim se da sastavim biografiju. Ti? - Ime, prezime, datum rođenja, mjesto boravka, školovanje, nagrade… Šta je tu problematično? - Zar je sve to stvarno bitno? Zar takvi podaci ne služe za prijave na šalterima? Zašto ne mogu da...

Sjedio sam na balkonu vikendice koju je nekad krajem sedamdesetih sagradio moj deda. Obična starinska vikendica sa fasadom od sjećanja. U njoj smo proslavili gomilu pravih, i još toliko jednoglasno proglašenih praznika naše ekipe a danas je, eto, surovo prazna.  Velika rupa na sobnim vratima...

Možeš da budeš saglasan sa mnom, a i ne moraš. Možeš da budeš saglasan. Možeš da budeš sa mnom. Možeš i kao da budeš sa mnom, a da zamišljaš tuđe prste, oči, kosu...

-   Ništa ti ne znaš srce babino! Izlaziš u ponoć, pa se vratiš ujutru sa razmazanom šminkom. Radiš u tom tvom kompjuteru. U moje vreme se išlo na posao. Namestiš ladnu trajnu, pa se probudiš u šest, doručkuješ zdravo, malo se našminkaš, uzmeš kožnu...