da su mi Mikina slova i Arsenove note u prstima, da mi je glas Šerbedžije ispod pokvarenog sata na ciglenom zidu pozorišta moje prve životne drame… da mi je duhova Frančeska i Laure malo Metkoša i dragih književnika, da mi prođu stihovima pa sjednu ispred mene na drvene stolice u Danijela Ozme i gledaju i šute… ne bih mogao ništa od toga mjeriti s njenim zagrljajem. Autor: Adis Ahmethodžić Fotografija: pinterest.com     ...

01 marta, 2018 /