Uđi u sobu Nasmejana i Protresi Svoju mokru kosu, Uđi i Unesi sa sobom Malo južnog vetra, Malo Blagog Sunca, Puno Peska, On je svuda Po tvojim Vrelim stopalima, Tvojim Vlažnim leđima, Našem Belom balkonu Na kome si do sada Brisala svoju Potamnelu kožu I svoje Osoljene usne, A onda me Pozvala i Kroz belu zavesu Poljubila. Uđi, Unesi želju sa sobom, Donesi Omamljeni dan na plaži, Odraz Galeba u oku, Pljusak Talasa po licu, Donesi Slobodu beskrajno plavog I poneko Znatiželjno jato Malih...

Dozvoli mi da Skliznem, ne Dozvoli da Padam, nasloni Svu Težinu na Liniju posred Leđa, posve Bez Svesti, stopi Se sa Crvenom Koja prekriva Krevet, pokriva Naša Lica, Uroni, dok Ronim i Tada uzmi Moju glavu i Kaži, Onako najmoćnije kaži Da me mrziš, Pa Pokazuj Do Jutra koliko me Jebeno voliš...

Da Živimo gde Uvek je Proleće i Polja škrabaju šansone, Da Budimo se Kada Ne moramo, da Do nas Dopire Lavanda kroz Slabo odškrinuti prozor, Dok tvoja je Ruka pod mojom, a Tvoje su Noge Oko mene...