Uletela je u stan mokre kose i sa širokim osmehom na licu. Pred sobom je držala knjigu. Autor je bio on. Čekale su je njegove drage, daleke misli koje su joj toliko nedostajale. Obrisala je peškirom mokre pramenove i obukla stari, zeleni dzemper. Volela je...

Kroz drveni prozorski okvir prostirao se pogled na Zemun. Drveće je skrivalo oronulost grada. Naslonjena na prozor, Marina je pušila cigaretu pokušavajući da namesti ruku tako da dim ne ulazi u sobu. Uvlačio se na najrazličitije načine. Posmatrala je bele pramenove kako krivudaju i zaobilaze...