„Zdravo,dugo se videli nismo. Da li se sećaš? Služi li te još uvek pamćenje? Sećaš li se onih dana, eh, onih ludih gimnazijalskih dana?”starija gospođa pričala je ne skidajući osmeh s lica. „Kad sam krišom gledala u tebe, a ti mangup, nije ti to promaklo...

Noć. Poslednji sunčev sjaj je otišao.Na nebu se javlja prvi kestenjasti prah, sitna sunašca, stotine njih smeše se, evo ove noći baš meni. Sreća. Oko mene samo divna, tiha noć, mala pozornica, i ti. Osećam kako mi dišeš za vratom. Ne vidim, ali osećam topao...