Kad mi nedostaješ, ja pomislim na sve ono što imamo. Setim se onog keja, Ade i kamenčića, lešnika u nekom naizgled poznatom gradu. Svih onih rastanaka koji su morali da se dogode, inače ne bismo znali šta je ljubav. Svih onih večeri provedenih negde daleko...

Krenula sam do Ade, na festival. Na kraju nisam ni stigla do festivala, ali sam stigla do table. Velike i crne. Na njoj je belim slovima ispisano „BEFORE I DIE...

Za mene ćeš uvek ostati ista danas, sutra, za sto godina, sa šminkom bez šminke sa belom haljinom na nagom telu dok ti grudi nemirno trče u susret prvim sunčanim zracima kose skrivene pod šeširom, u izgledelim farmekama kose vezane u rep sa belim starkama na nogama, u mojoj izbledeloj majici bez gaćica bosa u turskom sedu pored...

Juče je bio baš jedan fin dan, znaš? Probudila sam se nešto pre osam, iako je bila subota i nisam imala  obaveza. Ni sama ne znam zašto – sunce me je probudilo, zvalo je na igru, a ja nisam imala srca da odbijem taj poziv. Poželeh se...