Tebi bih mogla biti žena U kućnoj haljini Bez ambicija Svakoj tvojoj želji pokorna I mirišljava poput prepečenog hljeba Ispucalih usana I na tvoje hladne poglede Otpornog tijela Ona koja se zbog tebe Odrekla svih svojih snova Bez riječi tebi posluženog ručka U mraku suspregnutih uzdaha Mogla bih ti biti žena Ona koju ne voliš I koja je toga...

Ako bih postala pauk Mogla bih se uvući u tvoju sobu Isplesti mrežu u najdaljem kutku I posmatrati te dok sanjaš Onda bih se mrežom spustila na tvoje rame I šetala po njemu Spustila se do srca i Prislonila uho Da čujem Šta sanjaš I zaspala ti na vratu Ali ujutro bi me probudilo sunce i Strah...