Po neka još, Marina Cvetajeva, Vrpcom sebi vrat raspukne Kad moje prste Udome Usne tvoje.   Po neko se još s mosta baci Kad i moja sena čezne za ivicama ambisa; I pohrle za njom na hiljade novih ćelija Koje nikada nisi ni dodirnuo.   Po neka se još Silvija Plat Pita gde su joj udovi Kad tvoji kukovi Obgrle...