Svi smo mi pomalo Milica

Ja sam Milica. Imam 22 godine i u horoskopu sam lav. To je, pretpostavljam, apsolutno nebitno, ali nemam nikakvu moćnu titulu da bih se njom razmetala nakon imena. Zapravo, možda i imam, ali znate, u ova ionako očajna vremena, lepše je poistovetiti se sa nekim i naći zajednički jezik, nego otuđiti se i kriti iza zvanja, pozicija, naočara i novog beemvea.

I evo, reći ću ti. Reći ću ti kako znam da možemo biti bliskiji, da to želimo.

Dragi ti, koji me znaš ili ne znaš, voliš ili manje voliš, pa toliko nas toga zbližava i povezuje! Povezuju nas sve stvari koje volimo. Ili mrzimo. Ili volimo i mrzimo. Jer su to stvari koje nas okružuju, a koje čine da se kotrljamo kroz život, upućeni jedni na druge.

Ja, na primer, ne volim proleće. Ne volim poeziju koju ni sam autor ne razume. Ne volim vrućinu i ne volim naučnu fantastiku. Ali volim zeleno. I ljiljane. Ne umem da spavam u spavaćici, ne jedem grašak, a nisam ni od onih koje ne bi mogle da zaspe na njemu. Volim čokoladu. Smaraju me štikle. Nisam neka kuvarica. Volela bih da budem. Volim zečeve, flomastere, stikere i otkačene beležnice. Smetaju mi nervozni ljudi i ogromna nepoznata društva. Ne jedem sirovo meso. Obožavam dopisivanje. Uživam u parkovima, mrzim višesatne telefonske razgovore. Volim romane. I one trashy, ljubavne, ponekad. Ne pravim se da sam ljubitelj velikih klasika koje smo morali da čitamo kao lektiru. Mada volim Kamijevog “Stranca”.

Volim španski, brzu hranu, sneg i jesen; kad pada kiša, a ja ne moram nigde i mogu da sedim pred kompjuterom i pišem, svašta pišem, i čitam, ispijajući nes, umotana u zimski bademantil jer je on nešto najtoplije i najmekše u šta sam se ušuškavala ikad u životu. Volim strance kojima možeš svašta reći i kojima je zapravo interesantno da te slušaju, bez predrasuda. Volim kad sam dovoljno hrabra da napravim prvi korak. Volim lude šolje, kinder jaja i kad me se neko seti nakon dugo vremena. Ne volim da se javljam prva, mrzim kad mi je baterija telefona ispod 30%, ne volim da se vozim u malom liftu sa komšijama, i paničim čim mi u pakovanju orbita ostanu manje od tri žvake. Volim kad me na random radiju iznenadi omiljena pesma.

Ne volim što poverujem kad mi kažu da sam mnogo ozbiljna i zrela. A samo se foliram. Kad moram. Zapravo sam mnogo detinjasta. Da ne kažem, šmizla. Volim patofne. I princes krofne. Volim što sam planer i detaljista, ali još više volim društvo spontanih ljudi. Ne volim da se svađam, obožavam da diskutujem. Volim da plivam, iako me “strah da idem u duboko”. Smaraju me gužve u autobusima jer uvek imam osećaj da treba nekome da ustanem i da nije u redu što sedim. Kad se iznerviram, gore mi obrazi. Ruke su mi hladne i kad se ne nerviram. Cmačem mlađu sestru. Mnogo. Neumereno. Toliko da me često drmne. Ozbiljna sam. Nisam ozbiljna. Ponekad uživam u samoći. Ponekad pomislim da mi to neće valjati u životu. Kad budem morala da tražim posao preko veze, na primer.

Mrzim kad sanjam i probudim se u toku najlepšeg dela. Mrzim kad sanjam i probudim se i želim da zaspim i sanjam ponovo isto sve a ne mogu. Volim kad se probudim naspavana pre vremena. Volim velike koncerte i male svirke u zagušljivom prostoru i vino. Volim kad mi slučajni prolaznik uzvrati osmeh na ulici. Ne volim usiljenu ljubaznost. Volim da opsujem. Ne mislim da je to preterano pohvalno. Ne volim kad misle da sam fina. Ne volim ni kad misle da nisam. Ne volim etikete. Volim romantiku, ne volim patetiku. Volim topli žužu iz pekare u naselju. Ne volim kad sam nepravedna. A umem da budem. I žao mi je zbog toga.

Naposletku, najviše volim kad imam prostora, mira i vremena da razmišljam o stvarima koje volim. I pišem o njima, ma koliko sulude i nepovezane bile.

A ti?

Koliko si ti Milica?

 

 

Autorka: Milica Stanisavljević

Fotografije: favim.com

 

7 Komentara
  • The Flying Dutchman
    Objavljeno 15:28h, 08 septembra Odgovori

    30%

  • Rale
    Objavljeno 19:24h, 08 septembra Odgovori

    Draga Milice, tvoje mišljenje o tebi je bar 30% pogrešno. Razmisli malo i shvatićeš. 😀

  • Ignjat
    Objavljeno 00:08h, 09 septembra Odgovori

    Pratim i tvoj blog, ali najviše radove ovde i mogu ti reći da pišeš jako kvalitetne tekstove.
    Nego, eto, nadam se da nećeš dići nos od ove popularnosti pa posle da odbiješ moj poziv na dejt ili nešto slično 😉
    Baj d vej, ako je samo 30% tvog mišljenja o tebi istina, to je predivno i vredno nalaženja. Pusti šta pričaju. 🙂

  • Milica
    Objavljeno 10:37h, 09 septembra Odgovori

    Pre svega, hvala svima na čitanju. 🙂

    @Rale:
    Teško je nekoga potpuno upoznati, pogotovo za neki kraći period. Možda je baš tih 30% deo Milice koji neko ne stigne ili ne ume da spozna i to je sasvim u redu. Hvala na komentaru, premda ja ne bih bila tako samouverena kada je reč o poznavanju drugih. 🙂

    @Ignjat:
    Pa hvala! 😀 Nisam sigurna koliko su kvalitetni, ali znam da uživam pišući ih. Da brinem o kvalitetu verovatno bih davno prestala da pišem. 😉
    Što se poziva tiče, nisam sigurna za dejt, ali poziv na pivo uglavnom ne odbijam. 😀

  • Sale
    Objavljeno 20:38h, 23 septembra Odgovori

    Jao kakvo s**nje! Ovakve baljezgarije sa 22 godine?! Da je napisala devojčica od 12 bilo bi prihvatljivo donekle.

    • Milica
      Objavljeno 08:54h, 21 novembra Odgovori

      Sale, a ti zamisli da je napisala dvanaestogodišnjakinja, pa nek ti svet bude lepši. 😀

      Šalu na stranu, zar je toliko loše biti devojčica sa 22 godine? 🙂

      P.S. Sumnjam da postoji starosna dob za koju se vezuju „baljezgarije“, pa nisam sigurna šta si ‘teo reći naglašavanjem da „baljezgam“ sa 22. Rade to i stariji i mlađi od mene, verovao ili ne. 😉

      P.P.S. Hvala na utrošenom vremenu da pročitaš, svakako. 🙂

  • Pingback:Kreativni haos sa planerom u torbu -
    Objavljeno 09:16h, 27 maja Odgovori

    […] strane čujete vrisak: Upomoć, ja sam Milica. Međutim, ništa ne brinite jer u suštini Svi smo mi pomalo Milica 😉I … šta kažete… je li vam sad kristalno jasno zašto joj je drugo […]

Ostavi komentar