Sve što ti nisam stigla reći

17. septembar 2018.

Hej Miško!

Skoro će godinu dana da nema nas. Puno toga se izdešavalo u tih godinu dana… Puno previše toga! Ali odrasla sam! U to sam sigurna!

Kada si otišao, pomislila sam kako je to nešto najgore što mi se ikada desilo. Slomio si me. Od svih ljudi koji su me lomili kroz život, ti si bio taj koji me u potpunosti slomio…

Sada mislim kako je to upravo ono što mi je trebalo. Da odrastem. Da ja postanem ja- razigrana i ozbiljna, plačljiva i vesela, sretna i nesretna, vječiti sanjar i realna. A bol je postala moj vjerni suputnik.

Mislila sam da ću te se s vremenom sve manje i manje sjetiti. Jer znaš kako kažu- vrijeme liječi sve. Tebe ne liječi. I dalje si tu. Svaki dan. No ne bunim se. Neka te u mojim sjećanjima. U mom srcu ćeš uvijek biti siguran.

Često se sjetim onih tvojih riječi: “Zaslužuješ bolje!”

Dugo sam bila ljuta zbog tih riječi. Od kuda ti pravo da određuješ što ja zaslužujem- mislila sam si. Ali nisam više ljuta. I sam znaš da se ja ne mogu dugo ljutiti na tebe.

Svemiru moj mali, ja ne idem ovim svijetom zahtijevajući ono što zaslužujem, čak ni ne znam što bi to bilo. Hodam ovim svijetom u potrazi za srećom i osmjehom koji liječi svaku bol. I za očima u kojima se preslikava svemir.

Nije mi bilo bitno hoću li imati kućicu u cvijeću- bilo mi je bitno da se budim sretna. U zagrljaju koji je za mene bio dom bez obzira gdje se nalazila. Nisam željela idealan život. Željela sam kreativan kaos s usponima i padovima i ponovnim usponima, sa smijehom i veseljem i pokojom suzom.

Nisam sanjala o bajci- sanjala sam o miru i sigurnosti.

Bila sam sretna. I to je sve što sam ikada željela i čemu sam se nadala. Bila sam sretna u našoj nesavršenosti. Sigurna u tvom zagrljaju.

Nadam se da znaš to…
Nadam se da si ne zamjeraš previše i da se ne grizeš.
Nadam se da si naučio kako da ti ponovo budeš ti. I da se opet smiješ.

Zbilja se nadam da se smiješ. Bila bi šteta da svijet zakineš za taj osmijeh koji liječi sve boljke.

Budi mi dobro mišu moj mali! Budi mi sretan i nasmijan! I znaj da negdje tamo živi blesava djevojka koja sreću više ne traži već ju živi. A i dalje sanja o očima boje svemira. U njenom srcu ćeš uvijek biti siguran.

Tvoja mala velika Lu

Autorka: Lucia Fonseca, APortal