Svako bi te pseto volelo

Ne podnosim tvoj empirizam ni miris dalije
Što se sa korica Saturnijanskih Poema
Na tvoje oplemenjene haljine ruši
I nestaje poražen lenorom.
Ne podnosim berbu malina u Užicama
Dok praznim rukama ipak izvoziš obećanja,
– Jedina povratila kusur berbe tvojih usana.
Ne podnosim mog samopuzdanja disleksiju
Ni to što te prvu, kao jutarnju novinu, otvorim.
Svaki bi se pas nad tobom ražalostio,
Prividno pročitao brižnost dok te lista.
I damar bi obmanjen dvaput poskočio,
Osetio nepravilnost tvog damara.
I uplašeno za tebe -svako bi te pseto volelo.
I ja sam, eto, prvi od sto pseta
Kojeg si se setila dok ostavljaš nekog.
Bledo si ga gledala i znam da si rekla:
-“Kako me očajnički podsećaš na nekog”.
Ne volim tvoj empirizam ni miris dalije
Što se sa korica drevnih poema
Sagne i kičmu do zemlje povije
Da ti oprosti sve otiske preminulih
U logorima tvojih haljina.

 

Autorka: Elena Ederlezi

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.