ŠVAKELJICA

Na prvi pogled nisam je videla kada sam ušla u štalu da bih češljala Flikinu dugu belu grivu. Danas je teško vukla građu za kuću nekog tatinog prijatelja. Flikina glava se umorno naslanjala na jasle. Ona zanjišta tužno sa blagim pokretom očiju prema meni. Tada sam čula kratke zamahe krila. Švakeljica!? Bila sam oči u oči sa mrskom grabljivicom.

Više puta sam je jurila niz voćnjak dok je nosila nejako pile, ponekad zakačeno oštrim kandžama, a nekad i u kljunu. Ono je bespomoćno pijikalo u vazduhu. Trčala bih ko bez duše, vikala, gađala kamenicama, samo da je uplašim, ne bi li nekako ispustila plen. Kako je odmicala u pravcu šume, tako bih gubila nadu da će se čudo desiti. Ponekad bi ga ispustila u oranju koje je bilo daleko da dotrčim, ali bi ga ponovo dohvatila i sigurno nosila dalje. Pala bih nemoćna pored plota od voćnjaka i od bola plakala za živim bićem koje prolazi samrtne muke. U tom trenutku sam je mrzela. Ali, sada je svezana i u kavezu!? Možda to nije ista, ali i ona je takođe zla. Približila sam se da je vidim i pogledam u oči. Crne, kao najgušća noć sa čudnim sjajem, pokretale su se na sve strane i odavale u njoj urođenu hrabrost i borbu za opstanak. Udarala je o žicu kaveza, a noga joj je zatezala kanap, zbunjena i iznemogla. Nije mi bilo žao. Ostavila sam je tako i prišla Fliki da je češljam. Trudila sam se da ne obraćam pažnju na njene bezuspešne pokušaje da pobegne.

svakeljica-blacksheep.rs

Uz večeru, otac je sestri i meni zabranio da joj prilazimo. Našao ju je nad piletom kako ga kljuca oštrim kljunom i uspeo da je namami u zamku koju je mesecima pravio. Sutradan smo slabo ulazile. Tek uveče kada nas niko nije primetio, ušle smo u štalu. Videla sam da je mirna, da joj se gasi pogled. Omršavela je i pera se nisu sijala. Bi mi je žao. Dogovorismo se da joj u tajnosti donesemo vode i malo žita. Nije ga ni pogledala. Vodu nije pila. Ostavile smo je tako da prenoći, nadajući se da će u tišini piti i jesti.

Sutradan sam se rano probudila i potrčala da vidim šta je sa švakeljicom, trudeći se da me niko ne primeti. Sestra je spavala. Prva misao mi je bila da je oslobodim, iako sam se plašila očevog gneva. Kako da zažmurim na njenu tugu, a mogu da je odvežem i pustim u šumu? 


Živa je! To me ohrabri i ja je oslobodih. Uzela sam je u ruke i iznenadila se koliko je laka. Pustih je ispod voćnjaka. Ne polete odmah, kao da nije verovala da je slobodna. Skakutala je dok se najzad vinu u nebo. 

Tog leta su našu kuću te ptice zaobilazile. Ja sam dobila prekor od oca, ali sam bila srećna što sam je spasila, bez obzira koliko mi je tuge i suza svojevremeno nanela.

Autorka: Biljana Obradović

Fotografija: tumblr.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.